preskoči na sadržaj

Osnovna škola Hvar

Login
Tražilica
Koliko je sati?

           

Kad zvono zvoni?

 

 

 

 

Dokumenti

GPiPR 2017./2018

  

  Kurikul 2017./2018.

                                        

 

Kriteriji za ocjenu iz vladanja

                                                  

 

Građanski odgoj

                           

Kalendar
« Veljača 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Anketa
Crno ili bijelo?



Korisni linkovi
Brojač posjeta
Ispis statistike od 9. 10. 2013.

Ukupno: 167698
Ovaj mjesec: 2829
Ovaj tjedan: 573
Danas: 3
PROJEKTI

Raspored sati

   NIŽI RAZREDI-JUTRO

NIŽI RAZREDI-POPODNE

   VIŠI RAZREDI-JUTRO

VIŠI RAZREDI-POPODNE

         

Raspored informacija

                                                                                                           JUTRO                                                   

                                                                                               

                                                                                                          POPODNE 

                                                                                                 

 

                                                                                                                      

VREMENIK PROVJERA

NIŽI RAZREDI

 

VIŠI RAZREDI

ZAHTJEVI - OBRASCI

                                                                                           

                                                                                                            

Djeca i internet

                                                                                                                                                                                                                        

                                                                                                        

                                                                                                                                        

 

Brze poveznice

Riječ stručnjaka - Djeca i blagdani

Image result for christmas and kids clipart

 

Djeca i blagdani

Autor: Ana Plazonić Fabian, prof.

Blagdanski prosinac je čarobno doba godine. Mirisi kolača, osvijetljeni i okićeni grad, darivanje, druženja ... sve to u većini nas izaziva osjećaje radosnog iščekivanja i uzbuđenja, međutim ipak posebnu čar ima za djecu. Nije stoga čudo da velik broj ljudi (uključujući i autoricu ovog članka), svoje najljepše uspomene iz djetinjstva veže upravo uz prosinačko blagdansko doba.

 

Blagdani svakako predstavljaju idealno doba za provođenje više vremena sa svojom djecom. Kroz obiteljsku povezanost, tradiciju i događanja dijete razvija vlastiti identitet, emocionalnost, socijaliziranost i pripadanje, te zadovoljava potrebe za osjećajima ljubavi, poštovanja, uvažavanja i prihvaćanja.

Upravo blagdansko razdoblje pruža izuzetnu priliku za razvijanje obiteljske tradicije, odnosno omogućuje djetetu usvajanje pozitivnih roditeljskih iskustava vezanih uz blagdane, čime se dijete uči cijeniti jednostavne ali posebne životne trenutke, te prihvaća značaj međusobnih odnosa u svojem životu.

Kako razviti obiteljsku tradiciju?

  • Kad roditelji djetetu pričaju o blagdanskim događajima i ljudima iz njihovog  vlastitog djetinjstva, svi ti događaji i osobe postaju dio unutarnjeg, emocionalnog svijeta djeteta. Također, predložite djetetu da sa svojim bakama, djedovima, tetama, drugim rođacima i obiteljskim prijateljima razgovara o tome kako su oni u svom djetinjstvu provodili blagdane, što ih je veselilo, kako su tada izgledali rituali darivanja, i slično.
  • Važan dio obiteljske tradicije je svakako i ponavljanje aktivnosti, odnosno obiteljski rituali. Djeca najbolje uče putem ponavljanja: rituali pokreću aktivnosti, a djeca vole ponavljanje jer im pruža osjećaj sigurnosti. Naime, da bi se dijete osjećalo sigurno, ono treba osjećaj da je njegov svakodnevni svijet predvidljiv. Rituali i obiteljski običaji, kako svakodnevni tako i oni posebno vezani uz blagdane, stvaraju veći osjećaj sigurnosti i ugode u životu djeteta, što sve pozitivno utječe na njegov razvoj u samopouzdanu, prilagođenu i zrelu odraslu osobu. Nastojte iz godine u godinu ponavljati neki dio blagdanskih rituala, npr. zajedničku izradu i slanje čestitki, vrijeme kićenja kuće i podjele poklona, zajednički odabir i izradu kolača, šetnju gradom nakon Božićnog ručka, i slično. Razgovarajte o tome koje blagdanske rituale vaša obitelj najviše voli, pa ih čim češće uključujte u vašu blagdansku rutinu.
  • Nastojte uključiti dijete u što više zajedničkih aktivnosti, neka npr. pomogne u kićenju bora ili izradi kolača, pohvalite ga, neka se osjeća korisno i ponosno; time se razvija njegovo samopouzdanje i samostalnost. I dozvolite mu da se „odmori“ od škole, ovo je za njega ipak vrlo uzbudljivo doba godine, te i ono zaslužuje svoj „godišnji odmor“. 
  • Ukoliko vam „nedostaje“ obiteljske tradicije, nikad nije prekasno da ih započnete. Okupite se oko aktivnosti u kojima svi uživate, npr. u kuhanju ili zajedničkom odlasku na večernju šetnju okićenim gradom i razgledavanje izloga u potrazi za „savršenim“ poklonom. Pitajte svoju djecu što bi voljeli raditi svake godine. Ukoliko se ne možete odlučiti na samo jednu tradiciju, počnite ih graditi nekoliko, tako da se svaki član obitelji osjeća važnim dijelom slavlja.

Darivanje

Darivanje svakako predstavlja važan dio blagdanskog doba. Osim što kroz proces darivanjadjeca dobiju priliku ispuniti neke od svojih velikih želja, ono ih također može naučiti da razmisle o tome što može razveseliti druge ljude i o tome što je važno ljudima do kojih im je stalo. Veselje dragih ljudi prilikom otvaranja poklona u koje je dijete uložilo svoj trud mu svakako može učiniti blagdane još radosnijima i vrjednijim.

Naravno, ne moraju se svi pokloni kupovati u trgovinama ili trgovačkim centrima. Naučite svoju djecu kako da svoje darivanje „oboje“ pravom vrijednosti i osjećajima. Izrada njihovih osobnih poklona može im pomoći da iskažu koliko im je do određene osobe stalo, te čitav proces darivanja učiniti još vrjednijim i za njih same i za sretnog primatelja.

  • Zajedno s djecom izradite poklone. Kreirajte zajedničke foto-albume za ostale članove obitelji; izradite ili ukrasite gotove kupovne okvire za fotografije te u njih stavite omiljene fotografije prijatelja ili dragih osoba; pomozite djeci da izrade svoje osobne kolaže, crteže, slike, ..., pa ih također uokvirite okvirima koje su djeca sama ukrasila; izradite obiteljske ukrase ili napecite veliku količinu domaćih kolača (naravno, sve u suradnji s djetetom) ... Mogućnosti su nebrojene!
  • Umjesto poklanjanja predmeta, učite djecu da poklanjaju svoje vrijeme. Npr, baka bi možda cijenila unukovu pomoć u pospremanju podruma, ili bi djedu bilo korisno objasniti kako da se koristi Internetom. Neka djeca izrade vlastite darovne certifikate (npr. „5 besplatnih sati poduke pretraživanja Interneta“, „2 besplatne masaže leđa“, itd). U ovo vrijeme zauzetosti i pomanjkanja slobodnog vremena, ovakvi pokloni mogu biti itekako vrijedni.

Budite primjeren „blagdanski model“

Važno je zapamtiti da su djeca uče po modelu svojih roditelja, odnosno imitiraju roditeljsko ponašanje te sustav vrijednosti i razmišljanja. Pokažite svojoj djeci da blagdani mogu biti ispunjavajuće i radosno doba godine, a ne stresan i iscrpljujući maraton po trgovačkim centrima. Od njihovog ranog djetinjstva naglašavajte da nije bitno dobiti hrpe poklona, već davati i primati od srca. Ranim uvođenjem tradicija koje naglašavaju pravo značenje blagdana, možete pomoći u oblikovanju načina na koji dijete gleda na blagdansko razdoblje i na to što znači davati i primati tijekom cijele godine.

Ana Plazonić Fabian, prof.

Roditelji, ne kupujte djeci petarde!

Oprez, petarde nisu igračka!

 

Poštovani roditelji i dragi učenici

Bliže se blagdanski dani, nažalost mnogima nezamislivi bez pirotehnike. Iako neki smatraju da je riječ o bezazlenoj dječjoj zabavi, policijske statistike i mediji ih demantiraju i svake nas godine izvještavaju o tragičnim posljedicama upotrebe petardi i sličnih pirotehničkih sredstava. I najmanja petarda može ozlijediti. Moguće posljedice korištenja pirotehnike su:

Opekline - Neke kemikalije koje se nalaze u pirotehničkim sredstvima ne mogu se ugasiti bez vode. Ako petarda eksplodira u ruci, mogu nastati opekline visokog stupnja.

Gubitak sluha - Detonacijom petardi i sličnih pirotehničkih sredstava stvara se zvuk jačine do 120 decibela. Glasan zvuk petardi ne smeta samo ljudima, nego i životinjama – psima, mačkama i drugim kućnim ljubimcima. U slučaju da petarda eksplodira blizu uha ili u zatvorenom prostoru, može prouzročiti i trajno oštećenje sluha.

Sljepoća - Visoka temperatura, iskre i kemikalije koje nastaju uslijed sagorijevanja pirotehničkih sredstava mogu biti opasne. Ako petarda eksplodira blizu očiju, može izazvati oštećenje oka, pa i sljepoću.

Amputacije - Petarde su zapravo kao male bombe i mogu raznijeti prste ako se drže u trenutku eksplozije.

Oštećenje imovine - Pirotehnička sredstva mogu prouzročiti požar ili slična oštećenja imovine.

Tijekom cijele godine dopuštena je prodaja tzv. pirotehničkih igračaka: prskalica, bengalskih šibica.

Pirotehička sredstva drugog razreda, a riječ je o petardama piraticama, rimskim svjećicama, malim vatrometnim biciklima i sličnome, smiju se prodavati od 15. prosinca do 2. siječnja, a mogu ih kupiti samo osobe starije od 18 godina. Upotreba pirotehničkih sredstava drugog razreda dopuštena je isključivo od 26. prosinca do 2. siječnja!

Isčekivanje Božića i Nove godine vrijeme je mira za svu djecu, a ne dani kada bi ih trebalo odvoziti u bolnice. U „lancu“ zaštite djece najvažniju ulogu igraju roditelji i staratelji: djeca petarde i ostala pirotehnička sredstva ne mogu smatrati opasnima ako ih kupuju i koriste i njihovi roditelji!

Poštovani roditelji, stoga apeliramo na vas da budemo zajedno u zalaganjima da se niti jedno dijete ne ozlijedi u vremenu predblagdanskoga ozračja !

Zakon o eksplozivnim tvarima http://www.zakon.hr/z/434/Zakon-o-eksplozivnim-tvarima

 

vijesti
Roditelj, saveznik, pomagač, vođa i prijatelj
Nada Jeličić / datum: 11. 11. 2017. 12:52

 

Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.

Učenje ne podrazumijeva samo usvajanje znanja iz knjiga - ono je istraživanje svijeta oko sebe. Pronađite vrijeme za aktivnosti u kojima učite od svoje djece i ona od vas - podučavajte ih onome što vi znate, bez obzira na to bilo tu riječi o popravljanju automobila, pečenju kolača, računanju ili igranju šaha. Koliko god oni nevješti bili u svojim prvim pokušajima, hvalite njihov trud i želju, a ne isključivo uspjeh. Dopustite da oni vas nauče rukovati računalom, poslušajte glazbu s njihovog MP3 uređaja, zanimajte se za događaje iz škole, posebice one koji nemaju veze s ocjenama. Pazite što pred njima pričate i koje im vrijednosti svojim ponašanjem prenosite.

Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge.

Ništa nije kao prije

Ništa nije kao prije. Krenemo li od činjenice da mladi ljudi nisu voljni ustupiti mjesto u tramvaju, pa sve do zastrašujućih vijesti o tome kako po učiteljima pljušte palice i uvrede, po njihovoj i školskoj imovini sprejevi, markeri, noževi i skalpeli, uistinu se možemo upitati kamo ide ovaj svijet. Svatko se na nekoga žali - djeca na učitelje, učitelji na roditelje, roditelji malo na jedne, malo na druge.
Tehnologija, demokracija, prezaposlenost, nezaposlenost, rat - donijeli su nam mnogo toga, dobroga i lošega. Odjednom, preko noći, snašli su nas mobiteli, računala, dobri automobili, stanovi na kredit, posttraumatski sindromi, sloboda medija. Mi smo ogorčeni, ljuti, razočarani. Kukamo, napadamo, psujemo i za sve svoje nedaće krivimo nekoga drugoga. Zaboravili smo se smijati, družiti, sastajati, večerati zajedno. Oko nas sve buja i bubri od žurbe, stresa, silne želje da udovoljimo svim zahtjevima koji se pred nas stavljaju. Za to vrijeme djeca nam se igraju računalima, ne čitaju knjige i ne razumiju zašto bi to trebali, ne pozdravljaju susjede ni nastavnike, ne vjeruju u priče koje im prodajemo o znanju koje je opet in, općenito, ne vjeruju u ono što im govorimo, jer oni jesu mladi, ali nisu ludi - shvaćaju da jedno pričamo, a sasvim se drukčije ponašamo. Tražeći krivce za to što su mnogi mladi ljudi depresivni, divlji, glasni, lijeni, brutalni i samoživi, gubimo iz vida da su oni prije svega mladi i da uzimaju svijet zdravo za gotovo. Kako je netko lijepo rekao, premda nas rijetko slušaju, ne propuštaju priliku imitirati nas u svemu što radimo.

Tko je kriv za ponašanje mladih

Djeca rade ono što vide. Na našu žalost oni vide previše toga što ćemo im kasnije početi spočitavati - nemoj pušiti, poštuj roditelje i starije od sebe, pamet u glavu, budi pristojan, čitaj tu lektiru! Oni nas ne slušaju i rade po svome. Mi krivimo školu - govorimo da tamo nitko ništa ne radi kako treba. Ne podnosimo njihove prijatelje koji izgledaju kao propalice. Ljutimo se što su naslijedili gene neke obiteljske crne ovce. U svemu tome možda i ima istine. Razvoj djetetove osobnosti, interesa, želja i talenata ovisi o njegovom prirođenom temperamentu i o brojnim vanjskim utjecajima, poput škole ili društva u kojemu se kreće. No, ipak, stručnjaci kažu da razvoj djetetovih vrijednosti, sposobnosti i vještina prije svega ovisi o tome koje se vrijednosti njeguju u njegovoj obitelji.
Opsežno istraživanje bostonskog Instituta za odgovorno obrazovanje pokazalo je da je uključenost obitelji u učenje proporcionalna s akademskim postignućima učenika. Dokazano je - kada učitelji i roditelji zajedničkim naporima podržavaju učenje, učenici pokazuju bolje rezultate na ispitima, dobivaju više ocjene, dobro se privikavaju na školu, imaju bolje razvijene socijalne vještine i ponašanje, te nastavljaju školovanje. Najveći utjecaj na postignuća učenika ima podrška pri učenju kod kuće. Ova je veza jednako zastupljena kod obitelji iz različitih ekonomskih, etničkih i obrazovnih struktura, kao i kod učenika različite dobi. Drugim riječima, sve obitelji mogu pozitivno utjecati na učenje svoga djeteta - to ne ovisi o obrazovanju, kulturi, bogatstvu i sl. Ukratko, što više roditelji podržavaju učenikov napredak, to će dijete biti bolje u školi i duže će se školovati.
Ovo istraživanje dokaz je onome što i učitelji vjeruju, a često se ne usude reći kako ne bi ispalo da svoj posao prebacuju na leđa inako preopterećenih roditelja - obitelj je polazište svih učenikovih navika i postignuća. Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.

Poruka za roditelje

Želite li, dakle, imati dijete sigurno u sebe i svoje ciljeve, trebate analizirati svoje odnose s vlastitom djecom kao i svoje ponašanje. Ono što svakodnevnim postupcima poručujete svojoj djeci neizmjerno je važno - to im pomaže snaći se u životnoj vrevi, razlučiti dobro od lošega, pronaći kompas i krenuti u pravom smjeru.
Učite s vašom djecom i primjerom im pokažite da se uči cijeli život, te da škola nije jedino mjesto za učenje. Učenje ne podrazumijeva samo usvajanje znanja iz knjiga - ono je istraživanje svijeta oko sebe. Pronađite vrijeme za aktivnosti u kojima učite jedni od drugih - podučavajte djecu onome što vi znate, bez obzira na to bilo tu riječi o popravljanju automobila, pečenju kolača, računanju ili igranju šaha. Koliko god oni nevješti bili u svojim prvim pokušajima, hvalite njihov trud i želju, a ne isključivo uspjeh. Dopustite da oni vas nauče rukovati računalom, poslušajte glazbu s njihovog MP3 uređaja, zanimajte se za događaje iz škole, osobito one koji nemaju veze s ocjenama. Pazite što pred njima pričate i koje im vrijednosti svojim ponašanjem prenosite.

Suradnja roditelja i škole

Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava. Zašto roditeljski sastanci? Zato što, kao što je već rečeno, obitelj ima najvažniju ulogu u životu svake osobe. Onoga dana kada dobijemo djecu s pravom se možemo uplašiti, zabrinuti i zapitati jesmo li uistinu sposobni odgojiti čovjeka? Polažemo ispite za rukovanje strojevima, računalima, automobilima, a uz tehničke uređaje dobivamo upute za uporabu. Dijete dođe na svijet, a nas prije toga nitko nije poučio kako biti roditelj i kako rukovati tim malim, nježnim stvorenjem. Priručnici postoje, no nitko nas nije prisilio da položimo taj ispit. Kao i obično, odabiremo naizgled lakši put - vodimo se instinktom, odgajamo neplanski i nesustavno. Neki preuzimaju odgojne metode svojih roditelja, drugi ih potpuno odbacuju i teže nekoj drugoj krajnosti. Usput učimo na vlastitim pogreškama, usavršavamo se od jednoga do drugoga djeteta. Ponekad slušamo kako to rade drugi, a ponekad ne želimo o tome slušati, jer tada imamo osjećaj da je svaka šuša na svijetu bolji roditelj od nas. Rijetki roditelji pohađaju rijetke seminare i još rjeđe grupe podrške. Tu i tamo netko nešto i pročita o odgoju. Što biste vi, dragi naši partneri, znali o odgoju da nije nas koji vas vječito ugnjetavamo temama poput Kako razumjeti svog tinejdžera, Zašto su poblesavili, Mi s njima ne znamo, a vi i sl. Kako biste popunili tu obrazovnu prazninu u svojim roditeljskim životima?

Korisni savjet

Šalu na stranu, roditeljski su sastanci uistinu dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo. Jednom kada nam odlučite biti partner u punom smislu te riječi i kada zavolite ta naša zajednička druženja, bit će vam pomalo i žao što su roditeljski sastanci samo četiri puta godišnje. Ne vjerujete? Vidjet ćemo!

Partneri i prijatelji

Individualni sastanci. Za dobar odnos među suradnicima prilično su važni. Omogućuju nam da se bolje upoznamo, saznamo više o svemu što smatrate da je važno znati o vašemu djetetu. Prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru suradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Nije lijepo pretpostavljati da vam informacije možemo davati za vrijeme odmora, jer ono što je za djecu odmor, za učitelje je prilika za pripremu za sljedeći sat - uzimamo drugi dnevnik rada, ponekad odlazimo u drugu učionicu, dežuramo na hodniku, pripremamo grafoskope, kartice, slike, zapisujemo ocjene, bilješke o prethodno održanom satu. Još manje je vjerojatno da ćemo vam informacije moći davati za vrijeme sata. U četrdeset i pet minuta imamo točno isplanirano kako ćemo provesti koju minutu sata - uvodna motivacija, najava teme, razrada teme, vježba, zaključni dio sata. Informacije za roditelje značile bi zakidanje cijelog jednog razreda za minute koje pripadaju samo njima. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama. Isto vrijedi i za one roditelje koji imaju mnogo toga za reći, a vide da se iza njih stvara red ostalih roditelja koji čekaju na svojih pet minuta. Duži i ozbiljniji razgovori u tom slučaju zaslužuju posebno dogovoren termin.

Ukorak s našom djecom

Priča ovdje ne završava. Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca. Ukoliko vjerujemo da su učitelji niškoristi, da ništa ne rade i ne zavrjeđuju poštovanje, to će vjerovati i naša djeca. Žalimo li se stalno na preopterećenost programa, žalit će se i oni.
Umjesto toga, surađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima.
Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu, skidam kapu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.


[OPŠIRNIJE]



RSS


 

 

 

                                                              

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 




preskoči na navigaciju