preskoči na sadržaj

Osnovna škola Hvar

Login
Tražilica
LOGO OŠ HVAR

            

VIRTUALNA ŠETNJA ŠKOLOM

KAD ZVONI?

    

E-DNEVNIK

Virtualna knjižnica Osnovne škole Hvar

Koliko je sati?

           

Dokumenti

GPiPR 2023./2024.

 

Kurikul 2023./2024.

 

Izvješće ravnateljice 2022./2023.

 

Kriteriji za ocjenu iz vladanja

 

                                                   

                         

Školski razvojni plan                                

 

 

 

Kalendar
« Svibanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Korisni linkovi
Brojač posjeta
Ispis statistike od 9. 10. 2013.

Ukupno: 338563
Ovaj mjesec: 2346
Ovaj tjedan: 272
Danas: 19
PROJEKTI

Projekt Erasmus +Akreditacija

Projekt "Učenjem do poučavanja"

ŠKOSKI PROJEKTI

"Koliko misliš na okoliš?"

"Socio-emocionalno učenje u OŠ Hvar"

"Ruksak pun kulture"

 

"Da nam igra bude boja,

spajamo dva škoja"

Raspored sati

    ŠK.G 2023./2024.

   NIŽI RAZREDI

  JUTRO

 POPODNE

PRO  

JUTRO

Raspored sati | Gimnazija Dubrovnik

POPODNE

Raspored sati | Gimnazija Dubrovnik

 

   ŠK.G 2023./2024.

VIŠI RAZREDI

 

RASPORED INFORMACIJA RAZREDNICI

ŠKOLSKA GODINA 2023./2024.             

   JUTRO                                                             

  POPODNE                  

RASPORED INFORMACIJA - PREDMETNI UČITELJI

ŠKOLSKA GOD. 2023./2024.

JUTRO

          

 

POPODNE
          
ZAHTJEVI - OBRASCI

                                                                                           

                                                                                                            

Djeca i internet

                                                                                                                                                                                                                        

                                                                                                        

                                                                                                                                        

 

Brze poveznice

SURADNJA IZMEĐU RODITELJA I UČITELJA

Suradnja ne postoji kada su glasovi povišeni, a ljudi uzbuđeni i ljuti. Ona također ne postoji kada se ljudi povuku, postanu pasivni ili se učestalo vraćaju na prijašnje probleme. Nasuprot tome, suradnja postoji kada je prisutno poštovanje koje se očituje u slušanju, želji za razumijevanjem, prihvaćanju promjena, drugačijih gledišta, novih aktivnosti…

Suradnja škole i obitelji, odnosno učitelja i roditelja, može biti tradicionalna i partnerska. Na koji će se način ona ostvariti i odvijati, ovisi o zakonskim propisima, školskom ozračju, individualnim osobinama učitelja i sociodemografskim i psihosocijalnim obilježjima roditelja.

Istraživanja Miljević-Riđički (2009) te Pahić, Miljević-Riđički i Vizek Vidović (2010) ukazuju na to da u Hrvatskoj i dalje prevladava tradicionalan oblik suradnje, u kojemu je odgovornost za obrazovanje djece prepuštena školi. Izravnu uključenost roditelja u život škole ne očekuju ni učitelji ni roditelji. Ciljeve rada određuje škola i tek ponekad o tome obavještava roditelje. Odgojno-obrazovne planove izrađuju učitelji, kulturalne razlike često se zanemaruju, a komunikacija s roditeljima relativno je rijetka, orijentirana na pojedinačne probleme i pretežno ju inicira škola. Drugim riječima, uloga škole je dominantna.

Partnerski odnos, s druge strane, naglašava važnost suradnje učitelja i roditelja u obrazovanju i socijalizaciji djece, poštivanje kulturalnih razlika, te značajnost različitih perspektiva za stvaranje pozitivne klime za učenje. Komunikacija između dviju strana je česta, uloge su jasne i podržavajuće, a odgojni ciljevi i planovi rada zajednički određeni.

Uobičajeni oblici suradnje s roditeljima

Najuobičajeniji oblik suradnje s roditeljima u Hrvatskoj su roditeljski sastanci, na kojima se raspravljaju pitanja od interesa za sve roditelje, a mogu se organizirati i radionice na različite teme. Roditelji ne bi trebali biti pasivni primatelji informacija tijekom roditeljskih sastanaka, nego bi ih se trebalo potaknuti na aktivno sudjelovanje, razmjenu iskustava i dogovor o načinu uključivanja u život škole. Roditeljski bi sastanak trebao biti takav da potiče roditelje i na druge oblike suradnje, da uvide korist koju od toga imaju i da se u školi ugodno osjećaju. Iz tog razloga, informacijama o uspjehu, izostancima i problemima učenika kao pojedinca nije mjesto na roditeljskim sastancima.

O takvim, odnosno o osobnijim stvarima, raspravljati se može na individualnim razgovorima roditelja s učiteljem (stručnim suradnikom, ravnateljem), što je također uobičajen oblik suradnje.

Pismene poruke roditeljima također se koriste, a kao njihova prednost navodi se to da na najmanju mjeru svode mogućnost pogrešnog razumijevanja obavijesti koje učitelj želi prenijeti roditeljima. Pismene je poruke dobro koristiti, primjerice, kao oblik edukativnih materijala ili formalnih informacija za roditelje (prijepis ocjena, informacije o izletu i slično).

U privatnim i alternativnim školama, te u školama u manjim mjestima, ponekad se kao oblik suradnje koristi i posjet učitelja domu učenika. Neki od dodatnih oblika suradnje su prisustvovanje roditelja školskim svečanostima, predavanja za roditelje, ali i predavanja roditelja npr. u svrhu profesionalne orijentacije i slično.

Zašto je bitna suradnja škole i roditelja?

Važnost sudjelovanja roditelja u radu škole odavno je prepoznata, a posljednjih je nekoliko desetljeća u fokusu mnogih istraživanja. Kvalitetna suradnja škole i roditelja omogućava kontinuirano praćenje rada i razvoja učenika, pronalazak uzroka eventualnih teškoća, ukazivanje na propuste i poticanje normalnog toka razvoja. Međusobna suradnja škole i obitelji pospješuje odgoj i obrazovanje, ima pozitivan utjecaj na školski uspjeh djeteta, ali i na njegovo cjelokupno ponašanje.

Niz američkih istraživanja provedenih u razdoblju od 1969. do 1984. godine potvrdio je da sudjelovanje roditelja u aktivnostima škole pozitivno utječe na učenike i njihovo školsko postignuće te motivirajuće djeluje i na učitelje i na roditelje. Unatoč toj činjenici, ista istraživanja pokazuju da 75 posto roditelja ne koristi te mogućnosti. Istraživanje Margetić i Krapac (1992), provedeno u hrvatskim osnovnim školama, pokazalo je da je samo 22 posto stručnih suradnika svoju suradnju s roditeljima ocijenilo kao veoma dobru, dok se suradnja s učenicima, ravnateljem, učiteljima i ostalim stručnim suradnicima u većem postotku ocjenjivala veoma dobrom.

Istraživanje Marušić i sur. (2006), s druge strane, pokazuje da je vrlo visok postotak učitelja i roditelja općenito zadovoljan međusobnom suradnjom, no taj se nalaz odnosi na tradicionalne oblike suradnje – odlazak na informacije i roditeljske sastanke. Kada se u obzir uzme učestalost netradicionalnih oblika suradnje (npr. edukativne radionice ili predavanja za roditelje, roditeljsko sudjelovanje u životu škole, sudjelovanje roditelja u povezivanju škole i lokalne zajednice) i mogućnost utjecaja roditelja na donošenje odluka, zaključak je drugačiji. U istraživanju roditeljske participacije u Hrvatskoj iz 2009. godine, većina roditelja izrazila je želju za sudjelovanjem u nastavi i uključenjem u donošenje odluka, te se izjasnila da smatra kako bi škola trebala tražiti njihovo mišljenje o pitanjima koja se tiču obrazovanja njihove djece.

Dakle, ako roditelji imaju želju sudjelovati u obrazovanju njihova djeteta, te ako su dokazane prednosti koje takva suradnja ima, što koči njezino ostvarivanje? Prije navođenja smjernica kako ostvariti i održati dobru suradnju škole i roditelja, korisno je promotriti koji su mogući izvori sukoba između njih.

Izvori sukoba učitelja i roditelja

Jedan od izvora sukoba između učitelja i roditelja je, primjerice, činjenica da te dvije strane opažaju istu stvar različito. Dok jedna strana može dijete promatrati kao energično, spontano i društveno, druga ga strana može smatrati divljim i nediscipliniranim. Takve razlike u percepciji dodatno su naglašene različitim okolnostima u kojima učitelj i roditelji vide dijete. Isto dijete može biti otvoreno i brbljavo u sigurnosti svoje kuće, dok u školi ono može biti mirno i povučeno.Loše ocjene također mogu biti izvor sukoba. Dok se jedni roditelji s lošim ocjenama suočavaju konstruktivno i pokušavaju, u suradnji s učiteljem, pomoći djetetu, drugi su roditelji vrlo osjetljivi na loše ocjene i shvaćaju ih osobno, misleći – ako je dijete „loše“, znači da su i roditelji „loši“. Takvi roditelji često optužuju učitelja da nije objektivan i da ima nešto protiv njihova djeteta.

Osobnost roditelja potencijalni je izvor sukoba i u slučaju kada roditelj postane ljubomoran jer dijete previše voli ili cijeni učitelja, ili pak teško podnosi sve veću neovisnost koju dijete stječe polaskom u školu. Roditelji postaju posebice neprijateljski raspoloženi prema školi i učitelju kada su pod dojmom da se u školi uče i propagiraju moralni ili religijski stavovi s kojima se roditelji ne slažu.

Za neke roditelje odlazak u školu nije ugodan. Obično su to manje obrazovani roditelji koji nisu uspjeli završiti školu pa, i kao odrasli, zaziru od nje i od učitelja. Ako njihovo dijete ima nekakav problemi, skloni su reći: „Učinite što mislite da je najbolje. Vi ste učitelj.“ Iako to može izgledati kao nedostatak brige za dijete ili, u najmanju ruku, prebacivanje odgovornosti, takvo je ponašanje vjerojatno posljedica roditeljeve nesigurnosti. S druge strane, visokoobrazovani roditelji se ponekad prema učitelju odnose podcjenjivački jer misle da su stručniji i sposobniji od njega.

No, izvori sukoba nisu vezani isključivo uz roditelje. I učitelji su samo ljudi, s vrlinama i manama. Neki možda imaju svoje miljenike ili su nepravedni prema drugim učenicima. Otvoreni sukob roditelja s učiteljem vjerojatno neće biti koristan u takvoj situaciji. Miran razgovor i molba za pomoć prije će donijeti rezultat – većini učitelja stalo je do učenika i spremni su pomoći.

Što učitelj može učiniti kako bi razvio kvalitetnu suradnju?

Vizek Vidović i sur. (2003) navode niz praktičnih savjeta učiteljima kako povećati mogućnost kvalitetne suradnje. Primjerice, komunikaciju s roditeljima trebalo bi uspostaviti na samom početku školske godine, a ne onda kada se pojavi neki problem. Ostvarenu komunikaciju potrebno je održavati tijekom cijele školske godine kroz različite oblike, pa i neformalne kontakte. Roditeljima pri tome ne treba govoriti samo loše stvari u vezi njihova djeteta, nego  spomenuti i one pozitivne. Roditelji će tako lakše prihvatiti negativne stvari, a uz to je manja vjerojatnost da će se osjećati loše, postati ljuti ili čak agresivni.

Učitelj bi također trebao što bolje upoznati obitelj svakog učenika – kroz razgovor s roditeljima, učenikom, zadavanjem učeniku zadatka pisanja sastava o toj temi i slično. Nakon upoznavanja roditelja, učitelj bi trebao razmisliti ili pitati roditelja na koji ga način može uključiti u život i rad škole. Roditelj, ovisno o svojim interesima, hobijima ili mogućnostima, može biti pratnja na izletu, sudjelovati na nastavi kao razredni pomagač, držati radionice u školi ili pomoći u uređenju škole i školskog okoliša.

Kako se ophoditi s „teškim“ roditeljima?

S većinom je roditelja moguće uspješno surađivati, no postoje i roditelji koji nisu objektivni kada se radi o njihovom djetetu – takozvani teški roditelji. Brdar i Rijavec (1998) navode nekoliko tipova takvih roditelja. „Agresivac“ je roditelj koji, kada dijete učini nešto problematično, bijesan dojuri u školu, odbija razgovor o problemu i potrebno ga je spriječiti da na licu mjesta ne istuče dijete. „Tužibaba“ je roditelj čije dijete je problematično, no roditelj ignorira poruke učitelja i naposljetku se žali ravnatelju da učitelj ima nešto protiv njegova djeteta. „Pacijent“ je roditelj koji ne želi razgovarati o postojećim problemima djeteta, već o svojim problemima.

Neovisno o tome pripada li „težak“ roditelj nekom od navedenih ili preostalih tipova, u ophođenju s njim korisno je prvenstveno ostati miran i ne dati se uvući u prepirku. Također je dobro naučiti slušati kako bi se prepoznalo što roditelja zapravo muči. Uzrok mnogih nesporazuma je u dojmu roditelja kako ih se uopće ne čuje.

Prije upuštanja u bilo kakve rasprave, dobro je unaprijed si razjasniti razloge svojeg ponašanja i planiranih budućih akcija. Bude li roditeljima posve jasno učiteljevo gledište, bit će manje teški. Nakon što je jedan problem riješen, na njega se više ne treba vraćati. Na rješavanje novog problema ne bi trebali utjecati stari propusti. O problemima je također korisno misliti i govoriti u terminima situacije, a ne nečijih nepoželjnih osobina.

Što roditelji mogu učiniti?

Za suradnju su potrebne dvije aktivne strane. Iako je velik dio odgovornosti za iniciranje suradnje na školi, roditelji trebaju i sami prilaziti učiteljima i ravnatelju, poticati dijalog, razmjenu ideja i strategija za sudjelovanje. Zanimanje i istinska volja da se učiteljima pomogne u razvoju potencijala djeteta bit će prepoznato i cijenjeno.

U rijetkim se situacijama može dogoditi da je učitelj čovjek s kojim se ne može razgovarati. U tom slučaju, roditelj može poduzeti nekoliko akcija, od kojih svaka ima pozitivne i negativne posljedice. Primjerice, roditelj se može žaliti školskim vlastima i tražiti da taj učitelj više ne radi s djecom, može promijeniti školu, tražiti od djeteta da se prilagodi ili tražiti pomoć školskog psihologa kao posrednika u sukobu. Ipak, u većini slučajeva učitelj je suradnik, a ne neprijatelj roditelju.

Misao vodilja

Temelj zdravog sustava odgoja i obrazovanja je uključivanje roditelja u obrazovne akcije. Škola koja je usmjerena na dijete vidi roditelje kao svoje najvažnije partnere jer su oni ti koji najbolje poznaju svoje dijete. Učitelji, dakle, trebaju uvažavati roditelje, kao što roditelji trebaju uvažavati njih. Njihove su uloge u odgoju i obrazovanju djeteta različite, ali komplementarne. Uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, osjećaja i vještina, dogovaranje i zajedničko odlučivanje, nužno je kako bi se ispunila odgovornost za razvitak djeteta. Treba imati na umu da je za postizanje navedenog potrebno vrijeme i trud uključenih. Međutim, kada se u obzir uzmu brojne prednosti koje dobra suradnja ima za obje strane, ali – još važnije – za samo dijete, to je mala cijena koju treba platiti.

Izvor: Maja Galić, www.istrazime.com

ALGORITMI POSTUPANJA VEZANO UZ BOLEST COVID 19

RASPORED DOPUNSKE I DODATNE NASTAVE

MODELI I PREPORUKE ZA RAD U UVJETIMA POVEZANIMA S BOLESTI COVID-19 U ŠKOLSKOJ GODINI 2021./2022.
Preporuke za roditelje

Poštovani roditelji,

sve najbitnije preporuke koje se odnose na roditelje navedene u nalaze se OVDJE

Također cjeloviti dokument uputa koje je izdao HZJZ možete pročitati OVDJE.

Cjeloviti dokument MZO "Modeli  i preporuke za rad u uvjetima povezanima s COVID-19" dostupan je OVDJE.

VREDNOVANJE U ONLINE NASTAVI
ODGOJNI STILOVI RODITELJSTVA

                     

Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, a što se postiže odgojem.

Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjeve i nadzor ali se ona, međutim, može protezati od potpune kontrole do zanemarivanje djeteta. Obzirom na te dvije dimenzije odgoja, postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti.

 

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:

Autoritarni odgojni stil naziva se još i krutim i strogim odgojnim stilom a podrazumijeva odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, skloni su kažnjavanju u situacijama kada se isto ne poštuje ili se prekrši. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti. Takva su djeca često nesigurna, povučena ali mogu biti i agresivna, niskog prag tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.

Autoritativni odgojni stil  naziva se još i demokratski i dosljedan. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima, potiču ga. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe visokog stupnja samokontrole, odgovorna.

Permisivan odnosno popustljiv odgojni stil  podrazumijeva emocionalnu toplinu ali slabu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. Takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole, sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju želja i zahtjeva.

Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav. Takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.

dr. Renata Zdenković, spec. psihijatar

DODATNI OBRAZOVNI MATERIJALI KOJI ĆE SE KORISTITI U ŠK.G. 2019./2020.

PRVI A I B RAZRED -ovdje

2.A RAZRED - ovdje

2.B RAZRED - ovdje

TREĆI A RAZRED - ovdje

TREĆI B RAZRED - ovdje

ČETVRTI A I B RAZRED - ovdje

PETI RAZRED - ovdje

ŠESTI RAZRED - ovdje

SEDMI RAZRED - ovdje

OSMI RAZRED - ovdje

VAŽNA OBAVIJEST ZA RODITELJE I UČENIKE OSMIH RAZREDA - POSTUPAK UPISA I VAŽNI DATUMI

 

Ljetni upisni rok u školskoj godini 2019./2020.god.

 Postupak upisa i važni datumi

27.5.2019. – početak prijava u sustav (www.upisi.hr)

26.6.2019. – početak prijava obrazovnih programa kao i dostava

dokumenata kojima se ostvaruju dodatna prava

30.6.2019. – završetak prijava obrazovnih programa koji

zahtijevaju dodatne provjere

1.7.-5.7. 2019. – provođenje dodatnih ispita i provjera

10.7.2019. – završetak prijava obrazovnih programa i početak

ispisa PRIJAVNICA

11.7.2019. u 10h – potpisivanje prijavnica (potpisuju roditelji i

učenici u OŠ Hvar)

13.7.2019. – objava KONAČNIH LJESTVICA PORETKA

12.8.2019. –službena objava slobodnih mjesta za jesenski

upisni rok koji započinje 21.8.2019.

Datumi vezani za srednje škole-------->15.7.-19.7. 2019.

Dostava potpisanog obrasca o upisu u I. razred

srednje škole (UPISNICA-učenici ih sami ispisuju

iz sustava e-upisa) u srednju školu u koju se učenik

upisao

Dostava dokumenata koji su uvjet za određeni program

obrazovanja (potvrda liječnika školske medicine, potvrda liječnika medicine rada i ostali dokumenti kojima su ostvarena dodatna prava na upis)

Postupak upisa za djecu s teškoćama u razvoju

27. 5. – 10. 6. 2019. Kandidati s teškoćama u razvoju prijavljuju

se u uredima državne uprave u županiji te iskazuju svoj odabir s

liste prioriteta redom kako bi željeli upisati obrazovne programe

27. 5. – 17. 6. 2019. Upisna povjerenstva ureda državne uprave

unose navedene odabire u sustav NISpuSŠ

17. 6. 2019. Zatvaranje mogućnosti unosa odabira kandidata

18. – 19. 6. 2019. Provođenje dodatnih provjera za kandidate s

teškoćama u razvoju i unos rezultata u sustav.

21. 6. 2019. Rangiranje kandidata s teškoćama u razvoju

sukladno listama prioriteta

 

DAROVITA DJECA

Ljudske sposobnosti u populaciji su statistički raspoređene po krivulji normalne distribucije. To znači da većina ljudi ima određene sposobnosti razvijene na prosječnoj razini, dok se broj pojedinaca s višim ili nižim sposobnostima simetrično smanjuje. Pojedinci koji imaju natprosječno razvijenu jednu ili više sposobnosti nazivaju se darovitima. Iako se ljudi razvijaju prema nekim općim razvojnim principima koji su zajednički svima, ipak je svatko individua za sebe. Najbolji primjer za to su darovita djeca koja odstupaju od očekivanja i obrazaca razvoja tipičnih za prosječnu populaciju.

darovitostDarovitost je vrlo razvijen potencijal izuzetnih sposobnosti, odnosno, sklop urođenih osobina koje osobi omogućuju da, u jednom ili više područja, dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. Najčešće je povezana s natprosječnom inteligencijom i kreativnošću. Za razvoj uočene darovitosti potrebna je osmišljena, bogata i stimulirajuća okolina. Osim toga, potreban je i povoljan splet okolnosti u koje se ubrajaju naslijeđene predispozicije, poticajna okolina i kritični period u kojem se darovitost može iskazati. – sličica

Darovito dijete je ono koje hoće i može više. Ono koje, u odnosu prema svojim vršnjacima, mnogo toga čini prije, više, bolje i drugačije, te koje, u tome što čini, ima dosljedno bolja i viša postignuća. Darovitost se može iskazati u verbalno – lingvističkom, matematičko – logičkom, glazbeno – ritmičkom, tjelesno – kinestetičkom ili socijalno – interpersonalnom području.
Predrasude o darovitoj djeci

Unatoč relativno razvijenoj svijesti i prihvaćanju međuljudskih razlika, u današnjem svijetu i dalje su prisutne mnoge predrasude o svemu što je drugačije od uobičajenog. Stoga, valja spomenuti neke od najčešćih predrasuda vezanih uz darovitu djecu:

math1

1. Darovitost je uvjetovana visokom inteligencijom

Postoje djeca koja mogu biti iznimno umjetnički nadarena, a da nemaju vrlo visoku, nego prosječnu inteligenciju. Dokaz su tzv. Idioti Savanti koji imaju nizak kvocijent inteligencije, često su i autistični, ali su iznimno daroviti u uskom području, npr. crtanju, računanju, igranju šaha i sl.

2. Djeca darovita za školska postignuća – imaju opće intelektualne sposobnosti koje im to omogućuju u svim predmetima.

Zapravo su rijetka djeca koja su darovita u svim područjima. Kod djece s izrazito razvijenom općom inteligencijom, susreću se jako razvijene logičko – matematičke ili verbalno – lingvističke sposobnosti.

3. Darovita su ona djeca s visokim akademskim sposobnostima, a talentirana su ona s visokim umjetničkim sposobnostima

Nema znanstvenog opravdanja za podjelu termina. Darovitost i talentiranost se smatraju sinonimima, stoga se i akademske i umjetničke sposobnosti mogu nazivati talentom ili darovitošću.

4. Darovitost je potpuno urođena / Darovitost je potpuno stečena

Većina djece, koliko god se jako trudila i vježbala, nikad neće uspjeti učiti tako lako i tako brzo kao darovita. Međutim, to ne znači da su napor, trud i vježba nevažni. Darovita djeca rade iznimno puno. Ako se darovitost ne njeguje – neće se ni istaknuti.

5. Darovitu djecu stvaraju preambiciozni roditelji

Bez potpore daroviti ne bi razvili svoje talente, no roditelji – koliko god ambiciozni bili – ne stvaraju darovitost. Češće se događa da su darovita djeca ona koja forsiraju svoje roditelje da im pruže što više informacija.

gifted-child

6. Darovita djeca zrače psihičkim zdravljem, bolje su adaptirana, popularnija i sretnija

Takva djeca su zapravo često socijalno izolirana i manje sretna, osim ako nađu sebi slične. Uglavnom se događa da nemaju zajedničke interese sa svojim vršnjacima jer ih oni smatraju čudacima. Holigworth (1942) ukazuje na posebne socio-emocionalne potrebe darovite djece te iznosi rezultate svojih istraživanja koji upućuju da čak 20-25% darovite djece ima socio-emocionalne poteškoće, što je dva puta više nego u prosječnoj populaciji.  Navodi da je razlog tome upravo u raskoraku kojeg daroviti imaju sa svojim vršnjacima.

Kao što je na početku navedeno, darovita djeca, osim bržeg, imaju i kvalitativno različit razvoj. Ellen Winner navodi tri karakteristične i atipične osobine koje razlikuju darovitu djecu od ostale:

1. Prijevremena razvijenost odnosno brže napredovanje od prosječne djece.

2. Inzistiranje da „plešu u svom ritmu“. Odnosno, ne samo da uče brže, nego i drugačije. Motivira ih sam sadržaj, treba im minimum pomoći odraslih, samostalniji su i samopouzdaniji u tome što čine. Pronalaze nova rješenja nekog problema.

3. Zanos u ovladavanju vještinama –  drugim riječima, imaju snažnu unutarnju motivaciju za ovladavanjem područja koje ga zanima i u kojem pokazuje napredan razvoj. To se očituje intenzivnim, gotovo opsesivnim interesom za to područje. Kombinacija interesa i lakoće učenja rezultira visokim postignućem.

child-painting

Rani pokazatelji darovitosti

Rosenblith i Sims-Knight (1985) sugeriraju da već u drugom mjesecu života počinju procesi učenja. Temeljna sposobnost u toj dobi je imitacija. Navode da je imitacija toliko važna za predviđanje djetetove inteligencije da se njezin izostanak smatra pokazateljom mentalne retardacije. Neki istraživači ranog razvoja razvili su cijeli sustav pokazatelja koji su temelj kasnijeg razvoja intelektualnih sposobnosti. Neke mjere koje koriste su: duljina pozornosti koju dijete obraća na neke podražaje (habituacija), sposobnost pamćenja, količina pokušaja dok ne postigne uspjeh (motivacija) i sl.

O ranim znacima darovitosti najčešće se čuje od roditelja koji se susreću s neočekivanim sposobnostima svog djeteta. Rani znaci ne jamče produktivnost u starijoj dobi niti obrnuto. Primjeri nekih izumitelja i znanstvenika svjedoče kako se neke darovitosti čak niti ne iskazuju u ranoj dobi. Prilikom identifikacije ranih znakova darovitosti treba obratiti pažnju na brzinu, kvantitetu i kvalitetu razvoja tih sposobnosti, a neki od znakova ( u dobi do 3 do 7 godina) su sljedeći:

voli se igrati riječima, bolje vlada gramatikom od ostale djece njegove dobi,  ima bogat rječnik sa slikovitim metaforama i analogijama, ne pita za značenje riječi nego ih samo uči i počinje logički koristiti, ima dug raspon pažnje, može prepričati priču u detalje, uči čitati bez posebnog podučavanja, ima neobične i pametne odgovore na pitanja, samostalno je, izmišlja priče pjesme i rime, ima smisao za smiješno i humor, maštovito je, shvaća složne i apstraktne pojmove kao što su Bog, sreća, vrijeme, pravda i sl, izvodi uzročno – posljedične veze, vješto klasificira stvari, empatično je, prikuplja neobične stvari i uči o njima, uviđa sličnosti i razlike, pamti i ponavlja složene upute, primjenjuje stečena iskustva na različita područja i slično.

mom-child-reading

Kako bi se ovakvi rano uočeni znaci poticali, dobro je mnogo pričati s djetetom, odgovarati na pitanja, čitati mu i igrati igre (memory, puzzle). Također trebate s njim crtati, bojati, slagati, raditi predstave, radionice i ići na izlete. Osim toga možete mu pričati o životinjskom i biljnom svijetu ili ga pitati da priča o proteklom danu. Nije loše ni dati mu da se brine o kućnom ljubimcu jer na taj način uči odgovornosti i stječe osjećaj obaveze. Drugim riječima, djetetu treba pružiti što više svakodnevnog širokog iskustva kako bi upotrijebio svoje sposobnosti i na taj način ih vježbao i razvijao.

Budući da se uz darovitost javlja i kreativnost, moguće ju je kod djeteta uočiti ako dijete: izmišlja nove igre, voli raditi samo, sve mu može poslužiti kao igračka, voli eksperimentirati, voli slagalice, građevni materijal i zagonetke, nema predrasuda, brzo uči iz pogrešaka, vidi neuobičajene namjene običnih predmeta, itd.

Svako okružje koje pruža osjećaj sigurnosti i samopouzdanja potiče kreativnost i razvoj darovitosti. Suprotno tome, omalovažavanje i ismijavanje ih uništava. Prema tome, kako biste potakli kreativnost i darovitost pokažite svom djetetu ponos zbog onog što čini i ohrabrujte ga. Ohrabrujte različita područja interesa i koristite nagrade na pravi način, odnosno  pohvalite ponašanje. Sukladno tome, nikako nemojte očekivati savršenost nego prihvaćajte ono što vam dijete pruža. Pri tome se ne misli samo na postignuća nego i pokušaje. Osim toga, nikako ga ne uspoređujte s drugom djecom.

Emocionalni život darovite djece

Svi koji dolaze u kontakt s darovitom djecom i njihovim superiornim sposobnostima, očekuju da njihovo ponašanje i emocije budu u skladu s tim visokim sposobnostima. Neki ljudi teško prihvaćaju njihovo djetinjasto i luckasto ponašanje.  Međutim, ne treba zaboraviti da je i dalje riječ samo o djeci. Unatoč svojim natprosječnim sposobnostima, darovita djeca nisu uvijek u stanju izaći na kraj sa svojim emocijama koje su zapravo na razini njihove kronološke dobi. Roditelji često priopćuju da njihova darovita djeca imaju veću potrebu za razgovorom o svojim osjećajima za razliku od njihovih vršnjaka koji nisu sposobni verbalno izraziti osjećaje pa to čine ponašanjem. Također, druga djeca često ne razumiju što daroviti govore ili ne razumiju njihove neobične ideje – što im otežava zajedničku igru. To dalje dovodi do izdvajanja, a često i usamljenosti. Samostalniji daroviti će lakše podnijeti usamljenost, a neki ju čak i preferiraju. S druge strane, oni koji se žele uklopiti ponekad susprežu svoje sposobnosti kako ne bi bili izolirani.

Darovito dijete i obitelj

Darovito dijete može dramatično utjecati na obitelj zbog svoje zahtjevnosti i neobičnosti. S druge strane, roditelji koji su uočili i objeručke prihvatili te visoke sposobnosti svog djeteta, često imaju i visoka očekivanja. Ne treba im zamjeriti jer visoka očekivanja ne moraju biti znak njihove „bolesne“ ambicije, nego činjenice da su doista prepoznali djetetovu darovitost i žele ju poticati.

Idealni odgoj darovite (ali ni prosječne) djece ne postoji, no to ne znači da znanstvenici nisu otkrili neka opće pravila koja opisuju optimalno obiteljsko ozračje. Freeman (1991), koji se bavi proučavanjem darovite djece te kvalitete poticaja na rani razvoj darovitosti, naglašava da nikad nije prerano za početak razvoja sposobnosti djeteta jer je brzina razvoja u djetinjstvu znatno veća nego ikad kasnije u životu. Darovitoj djeci su nesumnjivo potrebni stimulativniji uvjeti u roditeljskom domu nego prosječnom djetetu, stoga im treba osigurati raznolikost poticaja, aktivnosti i iskustva. Drugim riječima, potrebna im je „obogaćena“ sredina.  Pojam “obogaćene” sredine podrazumijeva zanimljiv, raznolik i poticajan okoliš za dijete koje u njemu odrasta. Takva sredina djetetu pruža izazove i podiže mu standarde njegove uspješnosti. Važna je roditeljska podrška i opskrbljivanje djeteta materijalima koje traži ili može iskoristiti. Snažnu ulogu igra i stupanj roditeljskog obrazovanja – vjerojatno obrazovani roditelji imaju šire mogućnosti i želju za osiguravanjem obogaćene okoline. Obitelji s visokim očekivanjima u pogledu akademskih postignuća te kohezivno ozračje usmjereno na dijete rezultira visokim postignućem. Takvi roditelji su sretni što imaju darovito dijete, no izjavljuju da nije uvijek lako zadovoljiti sve njihove interese. Najbolji obiteljski pristup je onaj koji njeguje otvoreno i opušteno ozračje unutar kojeg se nagrađuje široka raznolikost postignuća djeteta. Razvoj svakog, pa i darovitog djeteta, zahtjeva „psihološki prostor“ kojeg stvaraju nenametljivi, fleksibilni i neautoritarni roditelji.Suprotnost tome su preambiciozni roditelji koji svojim pristupom i pritiskom djeluju destruktivno, što kasnije u životu stvara psihičke tegobe. Ovakav primjer je najčešće vidljiv u obiteljima glazbeno darovite djece. Njihovi roditelji često doživljavaju ogromno zadovoljstvo kroz javne nastupe i publicitet svog djeteta, a njih opisuju kao svoje najveće postignuće. Kada su obiteljska toplina i skrb dopunjeni pravilnim poticajima i očekivanjima – onda se može reći da je pronađen recept za optimalno okružje razvoja talenta.

RASPAD OBITELJI DJECU NAJVIŠE POGAĐA AKO SE DOGODI IZMEĐU 7. I 14.g DJETETOVA ŽIVOTA

Rastava roditelja vjerojatno će imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje djece ako se dogodi kad su djeca stara između 7 i 14 godina. Ako do rastave dođe ranije, istraživanja pokazuju kako takvog negativnog učinka neće biti.

Odlazak jednog roditelja iz obitelji velik je događaj u životu djeteta za koji se zna da može dovesti do razvoja anksioznosti i depresije kod djeteta. Istraživanje koje je jasnije pokazalo kad se taj utjecaj najintenzivnije ispoljava provedeno je na 6245 djece i mladih u Velikoj Britaniji.

U brojkama, pokazalo se da je upravo u dobi od 7 do 14 godina došlo do porasta emocionalnih poremećaja za 16% te povećanja poremećaja u ponašanju za 8%, navodi Theguardian.com. S druge strane kod djece između 3. i 7. godine nije uočen utjecaj na mentalno zdravlje kao ni kod djece od 14 godina u usporedbi s djecom koja u toj dobi žive s oba roditelja.

"Otkrili smo da odlazak jednog roditelja ima negativan utjecaj na djetetovo mentalno zdravlje, osobito na proces internalizacije (usvajanja socijalnih normi, standarda ponašanja i doživljavanja). Dogodi li se rastava u ranom djetinjstvu, nema kratkoročnih utjecaja na dijete i vidimo samo naznake srednjoročnih utjecaja kod djevojčica", smatra prof. Elma Fitzsimons, koautorica sa Instituta za Obrazovanje na University College u Londonu i nadodaje:"Odlazak roditelja u kasnijem djetinjstvu, s druge strane, povećava problem sa socijalizacijom, ponašanjem i doživljajem različitih situacija i kod dječaka i kod djevojčica."

"Razlozi zašto se kod neke mlade osobe razvije mentalni poremećaj obično su kompleksni, no ova studija pokazuje kako raspad obitelji može zbuniti i uznemiriti dijete što kasnije rezultira poremećajem. Zato je iznimno važno rano razviti otpornost kod djeteta i naučiti ga kako izgledaju zdrave veze, ne samo s drugima, nego i sa samim sobom.", smatra Tom Madders, voditelj merketinga udruge YoungMinds koja promovira i podržava mentalno zdravlje djece i mladih.

U procesu rastave braka, roditelji često izgube kompas, bave se svojim problemima oko rastave i zaborave da djetetu treba puno emocionalne potpore. "Kasno djetinjstvo i početak puberteta je vrijeme kad dijete treba podršku u razvoju vlastitog identiteta i individualnosti, odvojen od roditeljskog identiteta, i tada su mu potrebni čvrsti i stabilni roditelji koji su emocionalno dostupni kako bi mu pomogli u razdoblju tranzicije djeteta prema odraslom čovjeku.", govori Dr Nick Waggett, izvršni direktor Asocijacije dječjih psihoterapeuta.

POZIV RODITELJIMA

Pozivaju se svi roditelji da u srijedu, 18. 4. 2018.g. u 18 sati dođu u Kongresnu dvoranu hotela Amfore na predavanje o roditeljstvu pod nazivom BITI RODITELJ-KAKO TO GORD(K)O ZVUČI?!

Predavačica je dr.sc. Mirjana Nazor.

Dr.sc. Mirjana Nazor rođena je u Zagrebu, diplomirala jednopredmentnu psihologiju 1971. godine, 1979.  magistrirala i 1987. doktorirala na  Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalno je zaposlena na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Splitu u zvanju izvanrednog profesora. Vanjski je suradnik Filozofskog fakulteta i Umjetničke akademije u Splitu. Od 1999. do 2001 bila dekanica  Fakulteta.

Počasna je članica Lige za prevenciju ovisnosti, a povremeno sudjeluje u održavanju predavanja u okviru različitih Liginih projekta. Dopredsjednica je Hrvatske akademske udruge Split-čovjek nadasve i članica Građansko etičkog foruma Hrvatske. 

Do sada je objavila pedesetak  znanstvenih i stručnih radova, pet knjiga u suautorstvu (Narkomani:smrtopisi, Avanturizam roditeljstva: adolescencija - prevencija, Obiteljska i društvena socijalizacija - prilog nacionalnoj strategiji sprečavanja zlouporabe droga; Izazov je biti učitelj; Bumerang odgoja) te  samostalno četiri knjige stručnih eseja: Razbij ogledalo, Genetski modificirani mozak, Otklizavanje pameti i Što smo sijali to žanjemo!.     

MARIA MONTESSORI: 7 PRAVILA KOJA ĆE VAM POMOĆI DA BUDETE ŠTO BOLJI RODITELJ

        Image result for parents clipart

Biti roditelj u današnjim vremenima "izloženosti" naše djece utjecajima iz najbliže okoline velika je, ali i najvažnija zadaća. Misli Marie Montessori usmjerene roditeljima i njihovu pristupu u odgoju djece pretpostavljaju da su sva djeca za odgoj prema Montessori metodi, ali ne i svi roditelji.

Naime, roditelji koji ne poštuju djetetov interes, oni koji sve za svoju djecu unaprijed isplaniraju, a neki i odrade, koji ne dopuštaju da se dijete samo uz njihovu pomoć razvije, ti roditelji poništavaju osnovna načela Montessori pedagogije i nisu za put koji slijedi Montessori metoda, ističe Narcisa Buczynski, ravnateljica Osnovne Montessori škole Barunice Dedee Vranyczany.

"'Maria Montessori pripada šačici pedagoga koji su tijekom 20. stoljeća pomogli napretku načina na koji razmišljamo o odgoju djece'"

Pročitajte 7 pravila odgoja Marije Montessori koja će vam pomoći da budite što bolji roditelj:

1. Djeca uče iz onoga što ih okružuje.

Okolina u kojoj dijete odrasta u prve tri godine života presudne je za njegov cjelokupni razvoj. Dijete "upija" neselektirane podražaje iz okoline i uči o svemu što ga okružuje. Zato se roditelj treba potruditi da djetetu omogući slobodno izražavanje osnovnih psihičkih potreba za kretanjem, redom, jezikom i ljubavi, objašnjava Narcisa Buczynski.

2. Ako je dijete često kritizirano, dijete se zapravo uči kako da osuđuje druge. Ako dijete često dobiva pohvale, dijete se zapravo uči kako da procjenjuje druge.

Pristup nagrađivanju i pohvalama Maria Montessori svrstava u domenu djetetova rada i bavljenja nečim i njegovim uspješnim završetkom. Samo djetetovo zadovoljstvo obavljenim nagrada je za to dijete i nisu mu potrebne dodatne pohvale, kaže Buczynski.

3. Poštujte dijete i kada pogriješi. Na taj način pogreške će brže ispraviti.

Poštovanje koje svi koji smo uključeni u djetetov odgoj izražavamo prema njemu osnova je odnosa koji će rezultirati stavom prema okolini u budućnosti.

Važna je sloboda djetetova izbora da se u trenutku koje samo odabere bavi nečim, iz toga proizlazi visoka učinkovitost procesa učenja, bez obzira na kojem nivou. I pogreška je dio učenja, dijete treba pokušati dovesti da samo otkloni zapreku i pravilno riješi zadatak, savjetuje Buczynski.

4. Ako dijete živi u prijateljskoj atmosferi i osjeća da je drugima potrebno, naučit će kako pronaći ljubav.

Ako dijete živi u prijateljskoj atmosferi u kojoj je stalno poticano, u kojoj se uvažava njegovo pravo na izbor, na njegove interese, neće biti frustrirano, osjećat će se ispunjeno i njegovo samopouzdanje bit će visoko.

'Djetetu treba pomoći, a ne odraditi nešto umjesto njega. To iziskuje puno više vremena, truda i strpljenja svakog roditelja, ali rezultati su trajniji i dijete je sretno jer je samo savladalo teškoću'

5. Ako se djetetu daje podrška, bit će samouvjereno.

Pomognite djetetu da svlada stvari rano u životu. To možete postići ako se pobrinete da je svijet kojim je dijete okruženo ispunjeno privrženošću, mirom i ljubavlju.

Poticati dijete, važno je kao i promatranje spontane znatiželje i istraživačkog ponašanja. Ljudske su sklonosti kao prirodne pretpostavke za odgoj svakog djeteta, zato Maria Montessori uvodi pojam razdoblja posebne osjetljivosti. To je za roditelja važan pokazatelj kako da svoje dijete konfrontira sa što više podražaja.

To su razdoblja u kojima je kod djeteta izražena sklonost samo za određene vrste podražaja na koje dijete spontano reagira (učenje neke vještine, npr. pisanje). Zato treba promatrati dijete i na vrijeme prepoznati i reagirati na to, jer ta su razdoblja vremenski ograničena. Samo tada dijete s lakoćom, bez umora i s veseljem savladava određene vještine, objašnjava Buczynski.

6. Budite uvijek spremni pomoći djetetu kada mu treba pomoć te stati postrance kada je dijete pronašlo sve što treba.

Kada vam dijete pristupi, uvijek poslušajte njegovo pitanje ili zamolbu te mu odgovorite.

Djetetu treba pomoći, a ne odraditi nešto umjesto njega, važna krilatica:'Pomozi mi da to učinim sam.' To u svakom slučaju iziskuje puno više vremena, truda i strpljenja svakog roditelja, ali rezultati su trajniji i dijete je sretno jer je samo savladalo teškoću, savjetuje Buczynski.

7. Pred djetetom se uvijek ponašajte lijepo. Pokažite mu kako da bude najbolja osoba koja može biti.

Najvažnije je biti dobar primjer svome djetetu, način na koji se ophodimo međusobno, prema svojoj okolini i prema djetetu samom osnova je njegova budućeg ponašanja.

Maria Montessori kaže da je odraslog čovjeka teško promijeniti, zato trebamo početi s djetetom
, zaključuje Narcisa Buczynski, ravnateljica Osnovne Montessori škole Barunice Dedee Vranyczany.

STVARI KOJE NE SMIJETE GOVORITI SVOJOJ DJECI

       Related image

Dok je odrasloj osobi jasno da je iz vas progovorila ljutnja, a ne srce ili mozak, djetetu je to teško pojmiti.  Donosimo vam popis rečenica koje ne biste smjeli izgovoriti djetetu. Ni sami vjerojatno to ne mislite, a ove rečenice najviše će povrijediti vaše dijete.

SVI MI ponekad kažemo pogrešnu stvar koju je potom nemoguće povući. Djeca su osobito osjetljiva na naše povremene ispade. Dok je odrasloj osobi jasno da je iz vas progovorila ljutnja, a ne srce ili mozak, djetetu je to teško pojmiti. Ako vam se dogodi ispad bijesa, svakako odmah razgovarajte s djetetom, pokušajte mu objasniti. Koliko god maleno dijete bilo, taj razgovor će mu puno značiti.

Donosimo vam popis rečenica prije kojih biste svakako trebali pregristi jezik da ih ne izgovorite. Ni sami vjerojatno to ne mislite, a ove rečenice najviše će povrijediti vaše dijete.

Ti si lijen/glup!

Rečenica koja neće motivirati vaše dijete, čak i ako mislite da je doista lijeno ili da se ne trudi dovoljno. Jedino što možete postići ovom rečenicom je da povrijedite dijete.

Ne plači!

Mislite li da ćete ovom rečenicom ublažiti bol od pada ili riješiti uzrok djetetova plača? Najvjerojatnije ćete samo pogoršati situaciju. Razgovarajte s djetetom, pokažite mu da suosjećate.

Zašto ne možeš biti više kao sestra/brat?

Dobro je koristiti braću i sestre kao pozitivan primjer kakvo bi dijete trebalo biti, no ovakav način usporedbe uvrijedit će dijete i ono će imati osjećaj da brata/sestru više volite. Roditeljima je prirodno da uspoređuju svoju djecu, no nije u redu to govoriti naglas. Dijete ćete zbuniti i narušiti mu samopouzdanje.

Kako to ne znaš?

Imajte na umu da vaše dijete još uvijek uči, ne očekujte da zna sve. Umjesto osuđivanja, pomognite mu, objasnite kako bi možda bilo bolje napraviti neke stvari.

Prestani plakati ili ću ti dati razlog za plakanje!

Prijetnje roditelja uvijek izazivaju frustracije kod djece, koliko god se nama činile bezazlene. Disciplina se ne uvodi prijetnjama nego kvalitetnim odgojem koji zahtijeva mnogo više vremena i truda.

Čekaj dok ti tata dođe doma!

Prijetnje djetetu da će ga zbog nečega kazniti tata kada dođe kući, također su beskorisne. Da bi uvođenje discipline bilo učinkovito, ako je dijete zaslužilo kaznu, ona se treba realizirati odmah. Ako dijete bude kažnjeno nakon nekoliko sati već će i zaboraviti za što ga se kažnjava, pa će ga ova metoda potpuno zbuniti i neće moći promijeniti pogrešno ponašanje.

Bravo, baš si velika cura/veliki dečko!

Normalno je da dijete treba motivirati pohvalom, no ako će dijete dobivati priznanje za svaki svoj pokret i svaku izgovorenu riječ, tada će pohvale izgubiti na težini. Pohvalite dijete, ali samo onda kada to doista i zaslužuje!

SAVJETI ZA JAČANJE ODNOSA RODITELJ-DIJETE
Related image
 
Baš kao u bilo kojem drugom odnosu, u postizanje pozitivnog,
snažnog i jakog odnosa između roditelja i djeteta potrebno je
uložiti puno truda i rada.
Roditeljstvo je težak posao, a održavanje prisnog odnosa i
otvorene komunikacije osigurava povezanost roditelja i djeteta kroz
godine djetetova odrastanja.
Donosimo nekoliko jednostavnih savjeta za ojačavanje veze između roditelja i djeteta.
Recite mu da ga volite
Svaki dan recite svome djetetu
da ga volite, bez obzira na njegovu dob.
Vrlo je važno da i nakon međusobnih nesuglasica,
kada vam dijete 'i nije najomiljenija osoba' iskažete ljubav prema njemu.
Jednostavno 'volim te',
koje izgovarate u takvom trenutku pridonijet će razvoju i ojačavanju odnosa roditelj-dijete.
Dogovorite
posebno ime ili tajnu šifru
Osmislite za svoje dijete neko ime koje je pozitivno i posebno
ili tajnu šifru koju ćete koristiti između sebe.
Koristite osmišljeno ime kao jedan od načina učvršćivanja vaše ljubavi. Tajna
šifra može imati posebno značenje za vas i dijete, koju samo vas
dvoje razumijete.
Ona ujedno može služiti i da izdvojite dijete iz neugodne situacije bez uzrokovanja nepotrebne
neugode za dijete.
Razvijte i provodte poseban ritual
prije odlaska na spavanje
Za mlađu djecu je čitanje omiljene knjige ili pričanje priče
prije spavanja svakodnevni ritual koji će pamtiti
najvjerojatnije čitav život. Ni starija djeca ne bi trebala biti zanemarena po tom pitanju.
Mnogi tinejdžeri vole da im roditelji prije spavanja zažele laku
noć na poseban način, iako to ne žele priznati.
Dopustite djeci da vam pomognu
Roditelji ponekada nehotice propuste priliku ostvariti bliskiji odnos s djetetom n
e dopuštajući mu da pomogne u izvršavanju
raznih zadataka i poslova.
Raspremanje namirnica iz dućana jedan je od dobrih primjera
u čemu bi djeca različite dobi mogla i trebala pomoći roditeljima.
Ako dopustite djetetu da odabere koje cipele bolje odgovara
ju haljini koju namjeravate obući govori da cijenite djetetovo mišljenje.
Naravno, ako ste tražili djetetovo mišljenje,
budite ga spremni prihvatiti i živjeti s time!
Igrajte se sa svojom djecom
Važno je da se zaista igrate sa svojom djecom. Igrajte se s l
utkama, loptom, pjevajte zajedno, igrajte šah,
ili bilo što drugo što
je zanimljivo i zabavno vama i vašoj djeci.
Nije bitno čime se igrate, važno je da uživate u tome!
Pokažite djeci svoju duhovitu stranu.
Starija djeca vole igre s kartama, šah, računaln
e igre, dok mlađa djeca vole gotovo sve... bitno je da ste i vi dio igre!
Objedujte zajedno kao obitelj
Zajednički obiteljski obroci potiču međusobnu komunikaciju.
televizor, i ne žurite s jelom. Kada vam to vrijeme dopušta,
razgovarajte i uživajte jedni u drugima.
Vrijeme objedovanja može postati kvalitetno provedeno vrijeme
koje će pamtiti i djeca i roditelji.
Provodite vrijeme 'jedan na jedan' s djecom
Neki roditelji imaju dogovorene večeri ili unaprijed dogovorene datume
kada provode vrijeme sa svakim pojedinim djetetom
'jedan na jedan'.
To može podrazumijevati šetnju susjedstvom, šetnju do igrališta
ili filmsku večer samo za vas dvoje. Važno je
uživati u svakom djetetu individualno.
Poštujte njihov izbor
Možda vam se ne sviđa kombinacija hlača i
majice koju je obuklo vaše dijete ili raspored slika na zidu njegove sobe, ali u
svakom je slučaju važno poštovati njegov izbor.
Djeca traže neovisnost u ranoj dobi, a roditelji mogu pomoći potičući ih u
samostalnom donošenju odluka.
ZAŠTO JE VAŽNO GLASNO ČITANJE?

Related image

Međunarodni dan dječje knjige obilježava se 2. travnja na dan rođenja Hansa Christiana Andersena, a sa svrhom ukazivanja na važnost dječje knjige te poticanja i razvoja ljubavi prema čitanju.

Prošle godine istog datuma pokrenuta i nacionalna kampanja "Čitaj mi!" čiji je osnovni cilj promicanje glasnog čitanja djeci od samog rođenja.

- Glasno čitanje stavlja knjige u središte pažnje te ih predstavlja kao izvore ugodnog, vrijednog i uzbudljivog iskustva. Djeca, koja od najranije dobi nauče vrijednost knjiga, najčešće postanu vrsni samostalni čitatelji.

• Glasno čitanje pomaže djeci povezati ono što vide, čuju i pročitaju. Glasno čitanje odraslih djeci proširuje dječji vokabular i proširuje njihovo opće znanje.

• Glasno čitanje omogućuje roditeljima, bakama i djedovima, braći i sestrama, učiteljima, rodbini i prijateljima da budu čitateljski uzori djeci. Na taj se način njihova ljubav prema knjizi lako prenosi na djecu.

• Glasno čitanje djeci otkriva literaturu koju možda nikada sami ne biste otkrili, poput poezije, kratkih priča...

• Glasno čitanje omogućuje djeci upoznavanje s književnim jezikom koji se znatno razlikuje od svakodnevnog govora, ili jezika koji se čuje na televiziji, pročita u novinama ili čuje u filmovima. Na taj način djeca bolje razumiju složene rečenične strukture.

• Glasno čitanje omogućuje djeci maštanje o ljudima, mjestima, vremenima i događajima koje nisu upoznali ili doživjeli.

• Glasno čitanje stvara vezu između djeteta i odraslog koji mu čita te im tako osigurava zajedničke teme za razgovor. Govorenje i razgovor pomažu u razvoju vještina čitanja i pisanja.

• Glasno čitanje pomaže razvoju kognitivnih sposobnosti kroz razgovore o pročitanom.

• I na kraju, ali ne i manje važno - glasno čitanje je zabavno!

Čitanje u obitelji

•Glasno čitanje u obitelji može postati ritual tijekom djetetovog odrastanja.

•Glasno čitanje može postati aktivnost koja zbližava tinejdžere i mlađu braću i sestre. Bake i djedovi, ujne i ujaci, tete i stričevi te bliži i dalji rođaci mogu čitati djeci dok s njima provode vrijeme. Tako se jednostavno mogu stvoriti nove prilike za glasno čitanje djeci svih uzrasta.

Kada čitati?

•Čitati naglas treba kada odgovara svim sudionicima čina čitanja: ujutro, poslijepodne, navečer, bilo da se radi o točno određenom terminu ili je riječ o spontanom čitanju – kada su i dijete i odrasli raspoloženi za priču – a to se može odvijati u autu, u liječničkoj čekaonici, u autobusu, u gradu, u parku, na izletu...

Trajanje čitanja

•Čitati treba onoliko dugo dok djeca žele slušati. Djecu ne treba prisiljavati na slušanje priče. S vremenom djeca razvijaju koncentraciju pa se vrijeme slušanja priče produljuje. Samo 15 minuta glasnog čitanja dnevno pomaže djetetovu cjelokupnom razvoju.

•Neka djeca vole slušati priču dok crtaju ili se igraju nekom igračkom pa je i to preporučljivo.

Čitanje na glas djeci od rođenja

Čitajte djeci naglas od rođenja kako bi ona...

•...mogla povezati čitanje i knjige s ugodnim osjećajima.

•...mogla čuti zvukove, rime i riječi.

•...mogla koristiti svoja osjetila sluha, vida i opipa.

•...mogla stvarati zvukove – od gugutanja do riječi.

•...mogla pokazati na sliku, a osoba koja čita imenovati to što dijete pokazuje.

•...počela razumijevati da slike prikazuju određene predmete iz njihove okoline.

•...dakako – mogla uživati u glasnom čitanju!

Ideje kako čitati djetetu

•Uzmite dijete u krilo i to tako da ono može gledati slikovnicu.

•Igrajte se riječima, stvarajte rime, pjevajte, uključite ime djeteta u priču ili pjesmu jer djeca to vole.

•Dijete će htjeti dirati, hvatati, okusiti slikovnicu jer dijete tako uči i upoznaje svijet oko sebe, pa mu možete dati igračku koju će držati dok zajedno čitate.

•Ne zamarajte se brojem pročitanih stranica. Nekada ćete pročitati jednu ili dvije stranice. S vremenom će taj broj porasti.

•Neka dijete slobodno okreće stranice. Možda će djetetu biti zanimljivija sama knjiga od čitanja. Dopustite mu da se poigra s knjigom.

•Obavezno pokazujte ono o čemu govorite, opisujte što se događa na slikama.

•Uključite dijete u priču. Postavljajte pitanja: Što je ovo? Gdje je nešto na slici? I pričekajte da dijete odgovori ili pokaže.

•Potaknite dijete da se uključi u priču – neka oponaša zvukove ili glasove životinja ili neka ponavlja za vama rimu.

•Zadržite se na stranici koliko god je potrebno i koliko god se djetetu sviđa, no ukoliko se djetetu više ne sluša, ostavite knjigu sa strane.

Glasno čitanje aktivnost je koja uključuje cijelu obitelj – roditelje, bake i djedove, braću i sestre, rođake, ali i prijatelje. Izuzetno je važno za razvoj kognitivnih sposobnosti djece, a osobama koje su uključene u glasno čitanje djeci, osigurava čvrstu vezu s djetetom.

Godina 2013. posvećena je čitanju naglas. Budite dio projekta "Čitaj mi!", čitajte i potičite djecu da i sama glasno čitaju, bez obzira na dob djeteta i/ili odraslih.

Preuzeto sa stranice: https://www.citajmi.info/citanje-naglas

Riječ stručnjaka - Djeca i blagdani

Image result for christmas and kids clipart

 

Djeca i blagdani

Autor: Ana Plazonić Fabian, prof.

Blagdanski prosinac je čarobno doba godine. Mirisi kolača, osvijetljeni i okićeni grad, darivanje, druženja ... sve to u većini nas izaziva osjećaje radosnog iščekivanja i uzbuđenja, međutim ipak posebnu čar ima za djecu. Nije stoga čudo da velik broj ljudi (uključujući i autoricu ovog članka), svoje najljepše uspomene iz djetinjstva veže upravo uz prosinačko blagdansko doba.

 

Blagdani svakako predstavljaju idealno doba za provođenje više vremena sa svojom djecom. Kroz obiteljsku povezanost, tradiciju i događanja dijete razvija vlastiti identitet, emocionalnost, socijaliziranost i pripadanje, te zadovoljava potrebe za osjećajima ljubavi, poštovanja, uvažavanja i prihvaćanja.

Upravo blagdansko razdoblje pruža izuzetnu priliku za razvijanje obiteljske tradicije, odnosno omogućuje djetetu usvajanje pozitivnih roditeljskih iskustava vezanih uz blagdane, čime se dijete uči cijeniti jednostavne ali posebne životne trenutke, te prihvaća značaj međusobnih odnosa u svojem životu.

Kako razviti obiteljsku tradiciju?

  • Kad roditelji djetetu pričaju o blagdanskim događajima i ljudima iz njihovog  vlastitog djetinjstva, svi ti događaji i osobe postaju dio unutarnjeg, emocionalnog svijeta djeteta. Također, predložite djetetu da sa svojim bakama, djedovima, tetama, drugim rođacima i obiteljskim prijateljima razgovara o tome kako su oni u svom djetinjstvu provodili blagdane, što ih je veselilo, kako su tada izgledali rituali darivanja, i slično.
  • Važan dio obiteljske tradicije je svakako i ponavljanje aktivnosti, odnosno obiteljski rituali. Djeca najbolje uče putem ponavljanja: rituali pokreću aktivnosti, a djeca vole ponavljanje jer im pruža osjećaj sigurnosti. Naime, da bi se dijete osjećalo sigurno, ono treba osjećaj da je njegov svakodnevni svijet predvidljiv. Rituali i obiteljski običaji, kako svakodnevni tako i oni posebno vezani uz blagdane, stvaraju veći osjećaj sigurnosti i ugode u životu djeteta, što sve pozitivno utječe na njegov razvoj u samopouzdanu, prilagođenu i zrelu odraslu osobu. Nastojte iz godine u godinu ponavljati neki dio blagdanskih rituala, npr. zajedničku izradu i slanje čestitki, vrijeme kićenja kuće i podjele poklona, zajednički odabir i izradu kolača, šetnju gradom nakon Božićnog ručka, i slično. Razgovarajte o tome koje blagdanske rituale vaša obitelj najviše voli, pa ih čim češće uključujte u vašu blagdansku rutinu.
  • Nastojte uključiti dijete u što više zajedničkih aktivnosti, neka npr. pomogne u kićenju bora ili izradi kolača, pohvalite ga, neka se osjeća korisno i ponosno; time se razvija njegovo samopouzdanje i samostalnost. I dozvolite mu da se „odmori“ od škole, ovo je za njega ipak vrlo uzbudljivo doba godine, te i ono zaslužuje svoj „godišnji odmor“. 
  • Ukoliko vam „nedostaje“ obiteljske tradicije, nikad nije prekasno da ih započnete. Okupite se oko aktivnosti u kojima svi uživate, npr. u kuhanju ili zajedničkom odlasku na večernju šetnju okićenim gradom i razgledavanje izloga u potrazi za „savršenim“ poklonom. Pitajte svoju djecu što bi voljeli raditi svake godine. Ukoliko se ne možete odlučiti na samo jednu tradiciju, počnite ih graditi nekoliko, tako da se svaki član obitelji osjeća važnim dijelom slavlja.

Darivanje

Darivanje svakako predstavlja važan dio blagdanskog doba. Osim što kroz proces darivanjadjeca dobiju priliku ispuniti neke od svojih velikih želja, ono ih također može naučiti da razmisle o tome što može razveseliti druge ljude i o tome što je važno ljudima do kojih im je stalo. Veselje dragih ljudi prilikom otvaranja poklona u koje je dijete uložilo svoj trud mu svakako može učiniti blagdane još radosnijima i vrjednijim.

Naravno, ne moraju se svi pokloni kupovati u trgovinama ili trgovačkim centrima. Naučite svoju djecu kako da svoje darivanje „oboje“ pravom vrijednosti i osjećajima. Izrada njihovih osobnih poklona može im pomoći da iskažu koliko im je do određene osobe stalo, te čitav proces darivanja učiniti još vrjednijim i za njih same i za sretnog primatelja.

  • Zajedno s djecom izradite poklone. Kreirajte zajedničke foto-albume za ostale članove obitelji; izradite ili ukrasite gotove kupovne okvire za fotografije te u njih stavite omiljene fotografije prijatelja ili dragih osoba; pomozite djeci da izrade svoje osobne kolaže, crteže, slike, ..., pa ih također uokvirite okvirima koje su djeca sama ukrasila; izradite obiteljske ukrase ili napecite veliku količinu domaćih kolača (naravno, sve u suradnji s djetetom) ... Mogućnosti su nebrojene!
  • Umjesto poklanjanja predmeta, učite djecu da poklanjaju svoje vrijeme. Npr, baka bi možda cijenila unukovu pomoć u pospremanju podruma, ili bi djedu bilo korisno objasniti kako da se koristi Internetom. Neka djeca izrade vlastite darovne certifikate (npr. „5 besplatnih sati poduke pretraživanja Interneta“, „2 besplatne masaže leđa“, itd). U ovo vrijeme zauzetosti i pomanjkanja slobodnog vremena, ovakvi pokloni mogu biti itekako vrijedni.

Budite primjeren „blagdanski model“

Važno je zapamtiti da su djeca uče po modelu svojih roditelja, odnosno imitiraju roditeljsko ponašanje te sustav vrijednosti i razmišljanja. Pokažite svojoj djeci da blagdani mogu biti ispunjavajuće i radosno doba godine, a ne stresan i iscrpljujući maraton po trgovačkim centrima. Od njihovog ranog djetinjstva naglašavajte da nije bitno dobiti hrpe poklona, već davati i primati od srca. Ranim uvođenjem tradicija koje naglašavaju pravo značenje blagdana, možete pomoći u oblikovanju načina na koji dijete gleda na blagdansko razdoblje i na to što znači davati i primati tijekom cijele godine.

Ana Plazonić Fabian, prof.

Roditelji, ne kupujte djeci petarde!

Oprez, petarde nisu igračka!

 

Poštovani roditelji i dragi učenici

Bliže se blagdanski dani, nažalost mnogima nezamislivi bez pirotehnike. Iako neki smatraju da je riječ o bezazlenoj dječjoj zabavi, policijske statistike i mediji ih demantiraju i svake nas godine izvještavaju o tragičnim posljedicama upotrebe petardi i sličnih pirotehničkih sredstava. I najmanja petarda može ozlijediti. Moguće posljedice korištenja pirotehnike su:

Opekline - Neke kemikalije koje se nalaze u pirotehničkim sredstvima ne mogu se ugasiti bez vode. Ako petarda eksplodira u ruci, mogu nastati opekline visokog stupnja.

Gubitak sluha - Detonacijom petardi i sličnih pirotehničkih sredstava stvara se zvuk jačine do 120 decibela. Glasan zvuk petardi ne smeta samo ljudima, nego i životinjama – psima, mačkama i drugim kućnim ljubimcima. U slučaju da petarda eksplodira blizu uha ili u zatvorenom prostoru, može prouzročiti i trajno oštećenje sluha.

Sljepoća - Visoka temperatura, iskre i kemikalije koje nastaju uslijed sagorijevanja pirotehničkih sredstava mogu biti opasne. Ako petarda eksplodira blizu očiju, može izazvati oštećenje oka, pa i sljepoću.

Amputacije - Petarde su zapravo kao male bombe i mogu raznijeti prste ako se drže u trenutku eksplozije.

Oštećenje imovine - Pirotehnička sredstva mogu prouzročiti požar ili slična oštećenja imovine.

Tijekom cijele godine dopuštena je prodaja tzv. pirotehničkih igračaka: prskalica, bengalskih šibica.

Pirotehička sredstva drugog razreda, a riječ je o petardama piraticama, rimskim svjećicama, malim vatrometnim biciklima i sličnome, smiju se prodavati od 15. prosinca do 2. siječnja, a mogu ih kupiti samo osobe starije od 18 godina. Upotreba pirotehničkih sredstava drugog razreda dopuštena je isključivo od 26. prosinca do 2. siječnja!

Isčekivanje Božića i Nove godine vrijeme je mira za svu djecu, a ne dani kada bi ih trebalo odvoziti u bolnice. U „lancu“ zaštite djece najvažniju ulogu igraju roditelji i staratelji: djeca petarde i ostala pirotehnička sredstva ne mogu smatrati opasnima ako ih kupuju i koriste i njihovi roditelji!

Poštovani roditelji, stoga apeliramo na vas da budemo zajedno u zalaganjima da se niti jedno dijete ne ozlijedi u vremenu predblagdanskoga ozračja !

Zakon o eksplozivnim tvarima http://www.zakon.hr/z/434/Zakon-o-eksplozivnim-tvarima

 

 

 

 

                                                              

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 




preskoči na navigaciju