Zadnja mobilnost na Cipar (u okviru našeg Erasmus + projekta UNESCO Passport) koju smo planirali provesti još u ožujku 2020. godine morala je biti odgođena zbog izbijanja pandemije koronavirusa. Umjesto pravog odlaska na Cipar nekoliko naših učenika 7.a i 8. b razreda sudjelovalo je u „virtualnoj mobilnosti” te su virtualno posjetili otok Cipar i na taj način se upoznali s njihovim kulturnim nasljeđem.

Iako je teško usporediti iskustva prave mobilnosti u Cassano Magnago (Italija) i Pontedeume (Španjolska) s virtualnom, ipak možemo potvrditi da nam je i ovakva mobilnost donijela neprocjenjivo iskustvo upoznavanja druge i drugačije kulture. A ovo novo iskustvo svakako nam je donijelo i novi set vještina.

Samoj virtualnoj mobilnosti prethodilo je dosta dogovaranja i fleksibilnosti svih projektnih partnera, budući je provođenje aktivnosti trebalo uskladiti sa epidemiološkim mjerama u svim uključenim školama.

Na samom početku virtualnog tjedna pogledali smo zajedno uvodne prezentacije koje su nam pripremili naši prijatelji s Cipra. Aktivnosti su trajale pet dana tijekom kojih smo zbog samoizolacije prve grupe naših vrijednih sedmašica morali uključiti drugu grupu učenika osmog razreda.

Prvi dan smo istražili mozaike iz Paphosa koji se smatraju jednima od najljepših na istočnom Mediteranu. Otkriveni su slučajno 1962. godine i datiraju iz 2. do 5. stoljeća naše ere. Paphos je bio glavni grad Cipra u helenističkom i rimskom razdoblju, a danas je na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Posebno je zanimljiva i privlačna priča o Afroditi koja je navodno tu rođena. Naučili smo tako kroz mozaike tko su bili Dioniz, Orfej, Periklo, Herkul i Tezej. Usporedili smo nadalje antičku arhitekturu Cipra i antičku gradnju na našem otoku i još jednom osvijestili važnost našeg Pharosa – današnjeg Starog Grada.